Povijest

Giovanni Maria Curet gradi novu vilu.

Priča počinje 1906. godine kada je Giovanni Maria Curet, istaknuti riječki arhitekt, sa svojom suprugom Natalijom rođ. Weber, kupio ovu parcelu na području koje se tada opisivalo kao Grčevo u Zagore. Gospodin Vinko Chiccio s ‘Rieke’ prodao im je kuću s bunarom, oranicama, vinogradima, pašnjacima i putem do mora. Natalija je bila upisana kao vlasnica.

Na tom zemljištu s pogledom na sea Curet je sagradio današnju raskošnu vilu s tipičnim secesijskim ukrasnim elementima i upečatljivim tornjem. Kuća se sastojala od tri stana koji su gledali na tri vrtne terase i isprva je zamišljena kao osobna ljetna rezidencija, ali vjerojatno i kao isplativ pothvat.

Pomaže Albert Eduard (Edward) Jones iz tvornice Whitehead.

Čini se da je nekoliko godina kasnije bila potrebna financijska pomoć za projekt pa je Albert Eduard Jones, Velšanin i direktor svjetski poznate Tvornice torpeda u Rijeci (Torpedofabrik Whitehead & Comp.) posudio novac uz 6% kamata.

Godine 1916., gospođa Filipina Moravec rođ. Schmolka financirala je kuću.

Na kraju, 1917. godine, kuća je prodana gospodinu Arturu Taussigu, trgovcu iz Ricce (Rijeka).

Poslijeratno razdoblje.

Bila su to teška vremena; ratni gubici, raspad Austro-Ugarske i D'Annunzijeva okupacija Fiume (Rijeke) poremetili su život kako u Rijeci, tako i u tadašnjem, odvojenom Sušaku. Opet je bila potrebna financijska pomoć za kuću pa je g. Taussig izgubio vilu. Povijest kuće je komplicirana.

Nova obitelj – novo poglavlje.

Kapetan Emanuel von Dworski de Prus i njegova supruga Nada Dworski rođ. Ružić, najmlađa kći Gjure Ružića i Helene rođ. Badovinac von Badovinski, kupili su kuću. Nadini roditelji su oboje umrli, imali su tri mlada sina i htjeli su živjeti neposredno uz more. Bilo je vrijeme za napuštanje obiteljskih kuća na sušačkoj Piramidi. Nada pl. Dworsky rođ. Ruzic upisana je kao vlasnica kuće, sada nazvane “Villa Dworski”.

Nekoliko godina kasnije, u središtu kuće dodane su dvije sobe, terasa i ostakljena veranda.

Počasni poljski konzulat.

Kapetan Emanuel von Dworski postao je počasni poljski konzul, prvi u regiji, a kuća je postala i obiteljski dom i Počasni poljski konzulat.

Poznati i zloglasni posjetitelji Vile Dworski bili su vrlo ekscentrična grofica Anna Nugent s Trsata, admiral Miklós Horthy, Georg von Trapp (kasnije poznat po Moje pjesme, moji snovi) te biskup i političar Dom Luigj Bumçi iz Skadra.

Nadina braća i sestra grade vile.

Nadina starija sestra Zorka i njezin suprug Dagobert Müller von Thomamuhl dali su sagraditi kuću u blizini. Arhitekt je bio David Bunetta, koji je dizajnirao i ladanjsku kuću u Fužinama nedaleko od ladanjske kuće obitelji Ružić, za njihovog brata Gjuru (‘Juricu’), načelnika Sušaka.

Vila Ružić

Ban Viktor Ružić, najmlađi sin Gjure Ružića, naručio je od Davida Bunette gradnju danas dobro poznate Vile Ružić, smještene u neposrednoj blizini vila dviju banovih sestara.

Konzulat se zatvara.

Počasni poljski konzulat prestao je s radom kada je Njemačka napala Poljsku.

Talijanska i njemačka okupacija.

Emanuel Dworski je umro. Italija je okupirala dodatni teritorij oko Rijeke, a u kući su smješteni talijanski časnici. Manio, najstariji sin bio je na moru.

Iako je Emanuel stariji sada bio mrtav, kuća je i dalje bila poznata kao 'Poljska'. Grofica Maria Potocka, ključna pomoćnica poljskim izbjeglicama u Crikvenici, navodna obavještajka i generalna siva eminencija, boravila je u kući duže vrijeme. Mnogi pripadnici poljskog pokreta otpora i izbjeglice prošli su kroz vrata vile.

Njemačka okupacija

Italija je kapitulirala, a Rijeku su okupirali Nijemci. Nada Dworski je udomila malog Wojteka Zawistowskog, ranjenog i oslijepljenog, koji je tada hospitaliziran prije nego što je prevezen iz Rijeke u Dachau. Wojtek je ostao s obitelji do 1946. i postao važan dio njezine povijesti. Često se vraćao.

Poslijeratne promjene – dodatne obitelji useljavaju se u Vilu Dworski.

Poslije rata, ponovno se promijenio svjetski poredak. U Titovoj novoj Jugoslaviji brojna imanja Ružićevih su konfiscirana ili nacionalizirana. Srećom, i Vila Dworski i Vila Ružić ostale su u obiteljskim rukama - iako su 1946. druge, nesrodne obitelji useljene kako bi dijelile ove domove. U Vili Dworski, Nada i njezini sinovi ograničeni su na stan u prizemlju. Dvije nove obitelji ostale su u stanovima na ostala dva kata oko 25 godina.

Kraj jedne generacije.

Nada je umrla u rujnu 1976., njezin brat Viktor umro je u lipnju te godine, njezin brat Jurica umro je kasnije u jesen 1976., a njezina sestra Zorka u Novoj godini 1977. Svi u roku od jedne godine.

Trojica braće Dworski podijelila su kuću: najstariji brat, drugi Emanuel ili Manio, kapetan i odvjetnik, živio je trajno na srednjem katu. Adam ili Adaš, srednji brat, umjetnik keramike, oženjen i nastanjen u Velikoj Britaniji, uzeo je prizemlje dovodeći svoju ženu i djecu da svako ljeto provode u kući. Najmlađi, još jedan Gjuro, oceanograf, uzeo je zadnji kat, ali oženjen i nastanjen u SAD-u, rijetko se vraćao.

Otvoreno za javnost

Vila Dworski već je više od desetljeća otvorena za javna događanja i privatne posjete.

Ponosni smo što s drugima možemo podijeliti ovu bogatu baštinu koju smo imali sreću naslijediti. Kuća i njezin arhiv uvijek se mogu razgledati na upit.

Glavne kategorije od povijesnog interesa koje čuvamo su:

• Austro-ugarska mornarica.
• Austrijska Galicija i Bukovina.
• Međuratni Sušak i Pećine.
• Poljaci u Hrvatskoj od 1918. do 1945.
• Povijest Gjure Ružića i njegove obitelji na Hreljinu, Sušaku i u Rijeci.